Dr Deja Muck i Martina Kosec: Put ljubavi - put k sebi

Nakon napunjenih gotovo četrdeset pet godina život mi se okrenuo naglavce. Shvatila sam bolnu ali oslobađajuću istinu o sebi. Postala sam naizgled uspješna žena sa zavidnom karijerom – redovita profesorica na fakultetu, dobro situirana i majka troje djece, autorica stručnih knjiga i još štošta. Ali uza sve to potpuno sam izgubila dodir sa samom sobom. Sa svakim uspjehom i stečenom titulom u meni se povećavao razdor između onoga što sam osjećala da jesam i onoga što sam stvarno živjela i „morala“ pokazivati prema okolini.

Još u ranim tinejdžerskim godinama oboljela sam od poremećaja prehrane, prolazila sam i anoreksiju i bulimiju, dva lica zapravo iste bolesti. Tadašnje (i sadašnje) kliničko ortodoksno liječenje te psihičke bolesti nije bilo uspješno, pa sam sa 16 godina počela odlaziti na sastanke Anonimnih alkoholičara. Potom nas se već skupilo toliko da smo osnovali skupinu Anonimnih ovisnika o hrani. Iskustva sa spomenutom skupinom bila su vrlo dobra pa sam počela prevladavati probleme s „hranom“, ali su moji psihički problemi bivali sve veći. Nakon 20 godina obilaženja psihoterapeuta, uzimanja antidepresiva, antipsihotika i ostalih lijekova koji su mi omogućavali da prema van ostanem uspješna, slomila sam se i došla do točke kad su mi preostale samo dvije mogućnosti: okončati sa životom ili izvesti ključan preokret … ali kako?

Cijelog sam života tražila i duhovni put, duhovni rast, pročitala sam na stotine knjiga, položila inicijaciju Reiki tečaja prvog i drugog stupnja, odlazila na alternativne terapije, radionice, deset sam godina prakticirala budizam Nichirena Dishonina i još mnogo toga. Dokle god sam probleme mogla rješavati razumom život je nekako išao, ali polako mi je počelo nestajati snage i energije. Osjećala sam se kao lipsali konj koji leži posred ceste i više ne može ustati. Već je mnogo puta pao ali se snažnim ritanjem opet dizao i nastavljao dalje uvijek s istom motivacijom – još samo malo pa će biti dobro. Razmaci između padova postajali su sve kraći dok na kraju konj više nije imao snage stati na noge; bile su preslabe i konačno je podlegao.

Tako sam se nekako osjećala sa svojih četrdeset pet godina. Unatoč uzimanju jakih medikamenata, depresija me konačno oborila u krevet. Imala sam samo toliko snage da iz kreveta odem na zahod i vratim se natrag. Nitko nije razumio što se sa mnom događa, čak ni stručnjaci. To se stanje odrazilo i na moje fizičko tijelo. Na primjer, u pola godine čeljust mi se potpuno zatvorila tako da sam je na kraju mogla otvoriti samo centimetar, a zatim mi se počelo zatvarati oko, što je zaustavljeno operacijom. Ortodoksna medicina bila je posve nemoćna.

Danas mi je jasno. U želji za traženjem potvrde, prihvaćenosti i ljubavi, vodilo me moje ranjeno ja. Nisam više znala ni tko sam niti što želim. Na trenutke sam željela zauvijek zaspati, ali su mi u glavi odzvanjale riječi iz jednog od intervjua s Marjanom Ogorevcem objavljenog u reviji Sensa: „Ljudi će radije umrijeti nego se promijeniti. Sami smo odgovorni za ono što nam se događa.“

Još mi je ostalo toliko volje i životne energije da se želim promijeniti, ali kako? Bilo mi je jasno da tabletama čije su se doze iz godine u godinu povećavale samo donekle uspješno „potiskujem“ simptome. Uzroke sam analizirala uz pomoć svih mogućih kako ortodoksnih tako i energetskih kvantnih metoda, ali koliko mi je pomogla sama spoznaja uzroka?

Nisam više znala koji alat upotrijebiti za odlučujući korak naprijed. Vjerujem da u životu nema slučajnosti i da se onome koji kuca vrata prije ili poslije otvore. Došla sam u kontakt s Marjanom Ogorevcem koji zagovara holistički pristup rješavanju problema, odnosno bolesti. Osim toga upoznala sam proces unutarnjeg pažljivog povezivanja sa sobom autorice Margaret Paul koji mi je približila prijateljica Barbara Mozetič. Tako je počeo moj put stvarne samospoznaje.

Život nije piknik, prosvjetljenja su trenutačna i neprestano se vodi „borba“ između ranjenog i pravog ja koje je povezano s intuicijom, ali ju često nehotice prečujemo. Ili nemamo hrabrosti poslušati je i slijediti sebe, ili je pak veza između nas i Univerzuma, svemira, prekinuta. Vrlo je važno biti svjestan da smo bića koja stoje između neba i Zemlje i potom postaviti i osvijestiti najvažniju os života, axis mundi. Ta os mora prolaziti kroz pravo, a ne ranjeno ja, inače ne može djelovati.

Marjan Ogorevc mi je na jednom susretu rekao: „Deja, art therapy, fraktalni crtež, osjećam da bi to bilo nešto za tebe.“ Od tog trenutka nadalje krivulja mog života krenula je prema gore i stala sam na put unutarnje preobrazbe. Bio mi je dan samo poticaj jer g. Ogorevc nije poznavao tu metodu, samo je čuo za nju, pa sam počela istraživati. Metoda fraktalnog crteža samo je jedna u širokoj paleti alata, metoda, koje nam omogućava uspostaviti dodir sa samima sobom, s vlastitom biti. Kako je moje iskustvo s tom metodom bilo iznimno pozitivno i kako je posljednje dvije godine aktivno istražujem i podučavam, odlučila sam predstaviti je i u knjizi. Knjigu sam podijelila na dva dijela; prvi dio uključuje sadržaje koji iz različitih kutova gledanja stručno potkrepljuju središnju temu knjige – metodu fraktalnog crteža. Drugi dio knjige, koji sam pisala u suradnji s mentoricom prof. Martinom Kosec, detaljno opisuje metodu i nudi polazišta za početak najljepšeg puta koji ćete ikada prijeći – puta prema sebi.
Želim vam ugodno čitanje i fraktalno stvaranje te mnogo svježih životnih iskustava. Veselit će me budete li ih podijelili sa mnom.

Deja Muck

Deja Muck

Deja Muck je doktorica znanosti i redovita profesorica na Odjelu za tekstil, grafiku i dizajn Prirodoslovnog fakulteta Sveučilišta u Ljubljani. Rođena je 1971. godine, a još od tinejdžerskih godina počele su je, osim znanosti, zanimati umjetnost i duhovnost. Svoju osobnost razvijala je kroz likovnu umjetnost, a izražavala se prvenstveno crtanjem portreta jer je oduvijek željela prikazati emocionalno stanje portretirane osobe. Osim slikanja, put prema sebi neprestano je tražila čitajući knjige za duševno-duhovni razvoj i pohađajući različite skupine i radionice koje su se bavile duhovnim rastom.

U posljednje vrijeme usmjerila se na istraživanje metode fraktalnog crteža s kojom ju je „slučajno“ upoznao bioterapeut Marjan Ogorevc, a u samu metodu uvela ju je prof. Martina Kosec iz Zagreba. Izrada fraktalnog crteža vrlo je jednostavna i svakome dostupna jer se temelji na spontanom crtežu koji se sastoji od linija i bojenja. Riječ je o jednoj od terapijskih metoda (samo)pomoći kroz umjetnost (engl. art therapy) čija je autorica Ruskinja Tanzilija Polujahtova koja tu metodu razvija već više od 25 godina.

Deja je primjenom metode fraktalnog crteža sebi dokazala da se granice mogućega mogu pomaknuti. Zbog iznimno snažnog pozitivnog iskustva i stečenog znanja koje svakome može koristiti, rado ga prenosi drugima. Vlasnica je certifikata Fractal method of diagnosis and correction of the human condition koji je dobila od same Tanzilije Polujahtove, te je predstavnica Slovenije u Međunarodnom udruženju za razvoj i diseminaciju fraktalne metode „Projekcija“ (The International Association for the development and dissemination of fractal method „Projection“). Tu metodu Deja nadograđuje i razvija, prvenstveno na području izrade fraktalnih portreta.

Martina Kosec

Martina Kosec rođena je 1973. godine u Zagrebu. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti, pedagoški smjer. Još od studentskih dana su je osim umjetnosti i odgoja kroz umjetnost zanimala područja alternativne pedagogije, duhovnosti i terapije umjetnošću. Više godina radila je kao prof. likovne kulture u osnovnoj školi, a sada je voditeljica likovnih radionica u vlastitom poduzeću Puni potencijal. Predaje na temu likovne umjetnosti i odgoja uz pomoć umjetnosti, a svoje znanje prenosi i kroz pisanje. Autorica je knjige Na krilima mističnog putnika, koautorica udžbenika za likovnu umjetnost od 5. do 8. razreda Pogled, potez, knjige Uvod u likovne tehnike i radne crtančice Čarobna mrežaonica paučića Vida.

S metodom fraktalnog crteža Martina se susrela 2011. godine kada je metodu iz Litve dovela prvo u Hrvatsku, a zatim i u Srbiju, Sloveniju i druge zemlje. Neprestano se educira kod Tanzilije Polujahtove i njezine učenice Brigite Paulauskienė kojima je već nekoliko puta organizirala radionice u Hrvatskoj. Ujedno je urednica i nakladnica knjige Izvornik fraktalne mudrosti T. Z Polujahtove i A. E. Komova.

U sklopu svojeg poduzeća vodi radionice za djecu i odrasle na kojima prenosi znanja i iskustva o metodi. Martina je certificirana učiteljica 1. stupnja po metodi fraktalnog crteža i njezina zastupnica za Hrvatsku.