Linija, boja, masa, ploha… likovni su elementi kojima oblikujemo uporabne predmete i umjetnička djela, a priroda oblike koji nas okružuju. Običan čovjek obično ih povezuje s nečim što vidimo i često na tome i ostane. Jedino umjetnici, fizičari i psiholozi, kojima se struka izravno veže uz likovne elemente i njihovo opažanje, istražuju njihov dublji smisao. Još dok sam studirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti susrela sam se s pojmovima shematski i doslovni opažaj. Američki psiholog James J. Gibson pedesetih je godina 20. stoljeća proučavao i definirao te dvije vrste opažaja, pa je tako shematsku razinu opažaja definirao kao površnu razinu opažaja, a doslovnu kao dubinsku, univerzalnu razinu opažaja. Uzmemo li primjer vaze s cvijećem, shematska razina odnosila bi se na viđenje vaze i cvijeća, odnosno nečega što smo odlučili tako imenovati, a doslovna na viđenje različitih vrsta masa te boja, odnosno vizualnih elemenata koji grade te oblike.
Danas idemo korak dalje i na isto pitanje možemo dati još jedan odgovor. Ne vidimo ni vazu i cvijeće, ni vizualne elemente. Vidimo zgusnutu energiju koja se rasporedila tako da je stvorila oblik koji prepoznajemo kao masu i boju, odnosno vazu i cvijeće.
Krenemo li obratnim smjerom, možemo reći da se prvo očituje energija, a potom se ona manifestira u svemu materijalnom. Ako je sve u osnovi energija, onda su i linija i boja i masa energije koje imaju specifičnu vibraciju. Upravo ovaj smjer i ovakvo razmišljanje temelj je jedne nove grane medicine, tzv. vibracijske medicine, koja se bavi istraživanjem energije i njezine frekvencije te njezinim utjecajem na naše emocionalno-psihičko i fizičko stanje. Terapija bojom predstavlja jedan od prototipskih načina vibracijskog iscjeljivanja i posljednjih deset-dvadeset godina bilježimo širok spektar dostignuća u liječenju bojom.
Za terapeutsko djelovanje boja i blagodati liječenja bojom i svjetlošću (kromoterapija i helioterapija) znalo se već prije 5000 godina, u starom vijeku i u doba egipatske kulture. Od tada do danas istraživanje djelovanja svjetlosti i boja na naš živčani sustav zaokuplja pažnju mnogih znanstvenika i umjetnika. Neki su istraživali psihološko djelovanje boja na emotivna stanja, drugi se više orijentirali na novo shvaćanje boje kao frekvencije koja preko očiju i hipotalamusa dolazi do svake stanice u tijelu.
Upravo je takav utjecaj boje, a i crte, istraživala ruska znanstvenica, klinička psihologinja i obiteljska terapeutkinja Tanzilia Zakirovna Poluiakhtovakoja je prije dvadeset godina ponudila nov pogled na naše ljudske mogućnosti i nakon dugogodišnjih istraživanja utemeljila novu metodu art terapije, tzv. metodu fraktalnog crteža.
Ona je objedinila umjetnosti i znanost i vizualne elemente, crtu i boju, iskoristila kao alat za promjenu unutarnjeg stanja. Osmislila je ključ po kojemu se sada zna koju boju valja primijeniti u slučaju pojedinog emotivnog i fizičkog poremećaja. Zajedno s A. J. Komovom objavila je knjigu u kojoj opisuje metodu koja omogućuje dobivanje informacija skrivenih u podsvijesti i čijom se primjenom utječe na uravnoteživanje unutarnjeg stanja te oslobađanje kreativnih snaga i potencijala svake osobe.
Metoda crtanja fraktala prvi je put primijenjena na seminaru o zalihama neiskorištenih ljudskih potencijala i načinu njihova ostvarivanja. Od 1991. godine prvi dijagnostički fraktalni crtež nacrtalo je nekoliko desetaka tisuća ljudi, a neki od njih i dalje crtaju po toj metodi. Danas ona nalazi put do sve većeg broja ljudi i mijenja njihove živote. Osim u Rusiji, našla je poklonike i u drugim zemljama, a odnedavno i u Hrvatskoj.
Fraktali kao forma nisu nam nepoznati. Šezdesetih godina 20. stoljeća francuski matematičar Benoît Mandelbrot želio je matematičku formulu pretvoriti u vidljiv oblik. S pomoću računalne tehnologije stvorio je fraktale, geometrijske oblike koje je moguće beskonačno mnogo uvećavati tako da se pri svakom novom uvećanju vide detalji koji prije nisu bili vidljivi. Osnovni princip fraktala jest da između oblika kao cjeline i njihovih dijelova postoji sličnost. Sličnost računalnih fraktala i fraktalnih crteža leži u načinu gradnje oblika. Fraktalni crtež, koji sami crtamo prema određenim uputama, predstavlja naš život koji se sastoji od mnogo zasebnih dijelova, a svi oni čine cjelinu. Mijenjajući jedan dio unutar fraktalnog crteža, izravno mijenjamo svoj život.
Fraktalni crtež je djelo/forma koja se sastoji od neisprekidane crte i obojenih polja. Kombinacije boja, različite vrste linija i različiti pritisci koji se koriste u fraktalu djeluju terapeutski. Linija je zadužena za davanje smjera našim mislima, u ovom slučaju pozitivnim mislima, a svaka boja zaslužna je za postizanje sklada unutar nekog životnog područja (zdravlje, odnosi, kreativno izražavanje, posao…).
Posebnost fraktalnih crteža sadržana je u tome što prvi put imamo mogućnost nacrtati i vidjeti svoje unutarnje stanje. Ruka osobe koja crta povezuje se preko olovke s podsviješću i preko nje ona dobiva informacije o emotivnom stanju, ravnoteži, odnosno neravnoteži određenih životnih područja. No, put nije samo jednosmjeran. Tu istu crtu i boje koristimo u terapeutske svrhe, kao „lijek“ koji nam pomaže unijeti sklad u svoje emotivno stanje i djelovanje. Autorica metode Tanzilia Poluiakhtovaiskoristila je crtu i boju kao alat za promjenu čovjekova unutarnjeg stanja te osmislila ključ po kojemu se te promjene događaju. Većina onih koji su crtali fraktale svjedoči o smanjenju stresa, povećanju vitalne energije, oslobađanju kreativnog potencijala i većoj potrebi za stvaranjem i djelovanjem. Crtanjem fraktala doista je moguće postići skladnije obiteljske i partnerske odnose, poboljšati zdravlje i biti uspješan u poslu. Tehnika crtanja fraktala vrlo je jednostavna i svima pristupačna. Fraktali se crtaju zatvorenih očiju, a boje se biraju prema pravilima crtanja određenih fraktala. Osobito je zanimljiv prvi, tzv. dijagnostički crtež iz kojeg možemo dobiti informacije o tome koliko koristimo kreativan potencijal, živimo li u prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti, što nas blokira, a što nas inspirira. Preko boja dobivamo informacije o vitalnoj energiji, duhovnom putu, količini zadovoljstva, obrazovanju, odnosima, zdravlju i ostalim aspektima našeg života. A kombinacija boja, crta i polja specifična je za svaku osobu.
Dijagnostički crtež služi nam za utvrđivanje trenutačnog stanja, određivanje polazišta s kojeg krećemo u avanturu osobne promjene. Slijedi crtanje korekcijskih fraktala, koji se crtaju prema određenim uputama. Koristeći terapeutsku kombinaciju boja, osoba koja crta izravno kreira svoj život i okreće ga u željenom smjeru.
Knjiga koja je pred vama objavljena je 2002. godine, a od tada do danas tehnika se razvila u mnogo smjerova. Mnogi autoričini učenici i sami su pridonijeli osmišljavanju novih tehnika crtanja. Osim dijagnostičkih i korekcijskih fraktala, postoje i druge zanimljive vrste fraktala. Mogu se crtati mini ciklusi, fraktali podrške, fraktali u paru, fraktali za ispunjenje želja te umjetnički fraktali. Svaki od njih ima svoja pravila crtanja kako bi se došlo do zadanog cilja. Svi se crtaju zatvorenih očiju, a boje se biraju ovisno o namjeni. Zanimljive su i dvije potpuno drugačije vrste fraktala – emocionalni i kristalni fraktali, koji se crtaju na drugačiji način. Prije crtanja potrebno je osvijestiti i odrediti početno stanje te definirati cilj koji osoba želi ostvariti, a zatim se točkama i crtama kreiraju fraktali koji u tome pomažu.
Dakle, metoda crtanja fraktala iznimno je jednostavna i pristupačna svima, bez obzira na dob, likovnu pismenost i iskustvo. Crtati fraktale jednako vole i djeca i odrasli. Metoda je namijenjena svima koji uživaju u osobnom razvoju, ali i svima onima koji rade s drugim ljudima. A kad se nauče pravila crtanja fraktala, svatko može početi samostalno crtati. Uz to, nisu nam potrebni nikakvi posebni uvjeti za crtanje, a materijal je jeftin i svakom dostupan. A budući da se terapija zbiva za vrijeme crtanja, osoba koja nauči pravila može samoj sebi postati terapeut. Moramo napomenuti da metoda crtanja fraktala nije alternativa, već samo dodatak konvencionalnom medicinskom pristupu. Ona ne može pomoći liječenju određenih bolesti, ali može pomoći da se lakše nosimo s bolešću. Crtanje fratala može pridonijeti promjeni stava prema životu koji će pacijenta dovesti do iscjeljenja.
Metoda fraktalnog crteža u Hrvatskoj se primjenjuje od 2011. godine. Te je godine grupa polaznika u organizaciji Narodnog sveučilišta Dubrava – Zagreb sudjelovala u projektu međunarodnog Grundtvig obrazovnog partnerstva Art express pressing stress, @rtRe-start (2010-2012) održanog u Vilniusu (Litva).
U sklopu projekta održavale su se i radionice crtanja fraktala koje je vodila Brigita Paulauskienė, aktivna učenica autorice metode Tanzilije Poluiakhtova. Spontano crtanje i bojanje oduševilo je polaznike. Najviše mene, jer sam godinama imala potrebu spojiti sadržaje iz umjetnosti i tehnike osobnog razvoja. Istog trena sam pomislila da je to ono za čim sam čeznula.
Konačno sam otkrila tehniku kojom je moguće s pomoću „likovnog“ pomagati ljudima kako bi njihov život bio kvalitetniji. I ne samo drugima, već i sebi. S oduševljenjem sam nacrtala svoj prvi ciklus, a potom neko vrijeme zaboravila na fraktale. No, onda su se počele događati „slučajnosti“. Nakon nekog vremena pogledala sam unatrag i prvi puta doživjela iskustvo „pravog smjera“. Imala sam osjećaj da više ne lutam i da sam otkrila ono što je do tada mom oku bilo nevidljivo.
Osjetila sam lakoću u djelovanju, nisam se više toliko brinula hoću li nešto obaviti kako treba. I kod kuće i na poslu osjećala sam sklad. Sklad u odnosima, sklad u djelovanju, sklad u emocijama. Priči tu nije bio kraj. Nazvala me Dunja iz Narodnog sveučilišta Dubrava i predložila da zajednički organiziramo Brigitin dolazak u Zagreb. Sa žarom sam se prihvatila organizacije prve radionice crtanja fraktala u prosincu 2012. godine. Vijest o fraktalima od tada se širila sama od sebe. Uskoro je započeo rad volonterske grupe koja je sastajala svaki drugi tjedan u mjesecu, uslijedile su nove radionice i na kraju skupna izložba pod nazivom „Fraktalmanija“ na kojoj je svoje radove izložilo dvadesetdvoje crtača, djece i odraslih.
Od kraja 2012. godine kontinuirano smo širili metodu fraktala Hrvatskom. Prezentirali smo je učiteljima, psiholozima, defektolozima i svima koji uživaju u osobnom razvoju. Metoda se najviše koristila kao sredstvo rada na sebi.
U svibnju 2013. godine Brigita nas je opet počastila dolaskom, naučili smo još više i poželjeli sve skupa podići na još višu razinu tako što ćemo u Zagreb dovesti autoricu metode i učiti izravno od nje. Osmislila sam projekt „Vidjeti nevidljivo“ u kojem ćemo kroz niz radionica istražiti upravo to – kako vidjeti ono što je nevidljivo. Naučiti kako profiniti opažaj i „vidjeti“ energiju koja svojom vibracijom daje informacije o tome što se događa u cijelom našem sustavu duh-duša-tijelo. Osim metode crtanja fraktala upoznat ćemo se i s metodom korekcije zvuka, koja djeluje po istom principu. Autorica umjesto boje i crte u toj metodi koristi zvuk, odnosno glas koji svojom vibracijom, različitim jačinama, intonacijama te visokim i niskim tonovima djeluje na organe i emocionalne procese.
Metoda crtanja fraktala omogućuje nam posve nov način promatranja svijeta koji nas okružuje i svijeta u nama. Fraktalni crtež je energetski crtež. Njegova vibracija prodire u naše tijelo, misli i osjećaje. Crtajući fraktale, otvaramo se višoj svijesti i oslobađamo kreativnu energiju. Povezujemo se s bićem koje je izvor sreće, veselja, zadovoljstva i svih duhovnih vrijednosti. U svijetu apstraktnih boja i crta dobivamo mjesto u kojem misli nestaju, ostaje samo duh spojen s višim vibracijama. Crtanjem fraktala uranjamo u meditativno stanje u kojem postoje samo sklad i ravnoteža. Dok crtamo, mi se mijenjamo i otvaramo novim mogućnostima. Nadamo se da će vam ova knjiga pružiti novo iskustvo i potaknuti vas da upoznate fraktale i doživite čaroliju osobne promjene.
Martina Kosec
