Martina Kosec i Sanela Grazia: Čarobna mrežaonica paučića Vida

U crtančici je ispričana priča o paučiću Vidu koji plete i boji mreže. Osim paučića u pričama se pojavljuje i obitelj Veselić, mama i tata i njihovo troje djece Ivor, Alma i Eugen, te mnogobrojni likovi koji svojim prisustvom obogaćuju priče.

Tri vrste priča, priče o crtama, priče o bojama i priče o principima stvaranja međusobno se izmjenjuju i isprepliću. Vizualni jezik je upotrijebljen kao most kojim povezujemo svijet umjetničkog djela s dječjim svijetom. Dijete istražujući i osvještavajući elemente vizualnog jezika u pričama i na papiru zapravo istražuje i osvještava sebe.

U pričama o crtama naš glavni lik, paučić Vid, je plesač i koreograf koji otkiva, istražuje i smišlja plesne korake kojima plete mreže. Pričajući o njegovim plesnim koracima zapravo pričamo priču o crtama i crtežu (jer mreža nacrtana na papiru postaje crtež).

Osim što plete mreže, paučić Vid ih boji bojama raznovrsnih nijansi. U pričama o bojama glavni likovi se suočavaju s određenim problemima (izazovima) za koje paučić Vid uvijek ima rješenje. Njegove čarobne i ljekovite mreže, obojane određenim bojama, daju likovima uvide, rješenja i snage za rješavanje i najsloženijih zadaća. Svaka boja ima svoju psihološku (i energetsku ) funkciju koja čitaču pomaže da tamne boje (tamne trenutke) zamijeni svijetlim boje (svijetlim trenucima). Uživljavanjem u priču, zamišljanjem određene boje, a kasnije i bojanjem tom bojom dijete mijenja svoj „unutarnji“ kolorit te počinje prihvaćati sve boje u njihovim najrazličitijim nijansama. Različite boje u pričama i u crtežima predstavljaju različite „boje“, odnosno obilje u svakodnevnom životu. Razumijevajući djelovanje boja dijete svoj život obogaćuje bojama sreće, veselja i ljubavi. Na kraju svake priče o boji nalaze se pitanja za promišljanje, upute za korištenje te boje u crtežima te mali leksikon boja.

Priče o principima stvaranja pričaju priče o ravnoteži, harmoniji, kontrastu i ljepoti. Za vrijeme pletenja i bojanja mreža paučić Vid uočava i mnoge druge principe prvo u svojim mrežama, a onda otkriva i zaključuje kako se to i u kojim područjima manifestira i u njegovom životu.

Na kraju svake teme napisane su upute kako da dijete nacrta i oboji svoju mrežu te primjeni naučeno u vlastitom crtežu. Time se produžuje proces doživljavanja i spoznavanja.

„Čarobna mrežaonica paučića Vida“ je knjiga o životu i stvaranju namijenjena djeci, ali i odraslima. Ona poziva na zajedničko čitanje, druženje i komunikaciju u svrhu boljeg upoznavanja sebe, svoje okoline i svega što nas okružuje. Ujedno omogućuje otkrivanje vlastitih potencijala (sposobnosti, talenata i mogućnosti) te osnaživanje posebnih snaga, volje i motivacije u svrhu njihovog ostvarenja.

U crtančici su ispričane priče o principima stvaranja i životnim vrijednostima. Kroz priče o crtama i bojama (vizualnim elementima) ispričana je priča o našem karakteru, emocijama, izazovima i mogućnostima.

Čitajući priče dijete počinje razmišljati o sebi. Kakav je njegov karakter, koje emocije prevladavaju, koji su njegovi talenti i mogućnosti. Pričama, pitanjima i zadacima autorice navode djecu na osvještavanje životnih principa u svakodnevnom životu, potičemo ih na razmišljanje o određenim životnim situacijama (problemima) te njihovim rješenjima. Čitajući priče i poistovjećujući se sa likovima, djeca se ohrabruju ostvariti vlastite ciljeve.

Crtančica je namijenjena djeci do 10. godina, ali kao što je već spomenuto – i odraslima. Autorice su na naslovnici navele da je to knjiga za djecu i odrasle, a u unutrašnjosti knjige se obraćaju čitačima i pomagačima. Želja autorica je da knjiga posluži kao inspiracija za kvalitetno zajedničko druženje i komunikaciju djece i odraslih (roditelja i šire obitelji). Priče su napisane prvenstveno za djecu, međutim svaka odrasla osoba, koja će ih zajedno s djetetom čitati, može se prepoznati u njima te puno toga naučiti o sebi i svom životu. Iako je knjiga namijenjena zajedničkom čitanju, nju svako dijete (koje zna čitati) može i samostalno koristiti.

Osim što će knjiga biti zanimljiva i korisna roditeljima, onda je korisna odgajateljima, učiteljima, psiholozima, socijalnim radnicima i pedagozima i svima koji se bave radom s djecom. Priče o crtama i bojama mogu se čitati djeci u vrtiću, učenicima u školama, djeci u bolnicama, domovima i sličnim ustanovama. Mogu se čitati pojedincima i grupama. Knjiga je također namijenjena i svima koji žele naučiti više o crtama, bojama i principima stvaranja.

Specifičnost ove knjige je spajanje i ispreplitanje vizualnog jezika i jezika „života“. Ovim putem autorice žele ukazati da principi stvaranja nisu rezervirani samo za umjetnost i umjetnička djela. Razumijevajući principe stvaranja umjetničkog djela (mreža paučića Vida) djeca osvještavaju i razumiju te iste principe u vlastitom životu. Crtu i boju počinju koristiti kao alat za stvaranje vlastite mreže sreće i uspjeha.

Autorice su knjigu napisale u želji da čitatelji otkriju svoje potencijale i obilje u sebi. Da svoje vrijeme provedu u šarenim i veselim bojama i da se zabave kroz priče, zadatke i svoje crteže učeći o principima stvaranja i životu. Priče kod čitatelja razvijaju maštu, vizualizaciju i kreativnost, ali i koncentraciju, usredotočenost, kognitivno i stvaralačko mišljenje. Pozitivnim pričama autorice i djeci i pomagačima nude konstruktivna rješenja za trenutne i daljnje situacije u životu.

Crtančica je formata 24×32cm. Sadrži 96 stranica u boji.

Osim teksta crtančica obiluje ilustracijama. Na svakoj stranici je tekst popraćen ilustracijom.

Crtančica se sastoji od 12 glavih tema (glavnih boja) od kojih svaka ima 6 stranica. Teme su vizualno odvojene bojom (onom koja se spominje u priči), tj. svaka tema ima svoju boju koja je vidljiva na bridovima knjige. Stranice su ukrašene ilustracijama koje prate priču od kojih se neke mogu i obojiti drvenim bojicama ili flomasterima. Svrha bojanja crteža je da dijete se dijete umiri te integrira pročitano i naučeno.

U svim temama proteže se ista struktura. Prvo započinjemo s pričom o crtama, zatim slijedi priča o boji i na kraju priča o principima stvaranja. Svaka tema sadrži novu priču. Na kraju priče postoje pitanja kojima se dijete navodi na razmišljanje, a na kraju teme i preporuka za crtanje crteža na određenu temu.

Crtančica još sadrži i rubriku „jeste li znali“ u kojima navodimo zanimljivosti o životu paukova i njihovom pletenju mreža, mali pojmovnik s novim riječima, te definicije pojmova vizualnog jezika. Na kraju crtančice nalazi se i priručnik za korištenje knjige koji je namijenjen tzv. pomagačima. Na nekoliko stranica opisana je svrha ove knjige, struktura knjige, dobrobiti za djecu i odrasle te upute za korištenje.

Zadnje stranice posvećene su kratkom životopisu autorica.

Knjiga je nastala ulaganjem velikog truda i znanja dviju majki (svaka s troje djece) kojima je najveći cilj da svako dijete živi sretno i radosno, da osjeća posebnost i jedinstvenost u sebi te da ostvaruje uspjeh i obilje.

Osim što su autorice Martina Kosec i Sanela Grazia za crtančicu „Čarobna mrežaonica paučića Vida““ napisale priče i zadatke one sudjeluju u grafičkom oblikovanju knjige te su u potpunosti i izradile ilustracije.

Martina Kosec rođena je 1973. u Zagrebu. Završila je Srednju školu za primijenjenu umjetnost i dizajn (grafički odjel) te diplomirala na Akademiji likovnih umjetnosti (nastavnički smjer).

Od studenskih dana, osim umjetnosti i odgoja putem umjetnosti, zanimaju je područja alternativne pedagogije, duhovnosti i art-terapije. Radi voditeljica edukacija i radionica u vlastitoj tvrtki PUNI POTENCIJAL.

Također se bavi pisanjem i izdavanjem knjiga. S metodom crtanja fraktalnih crteža upoznala se 2011. godine. Od tada metodu crtanja uči od autorice metode Tanzilije Polujahtove i njezine učenice Brigite Paulauskienė, a u sklopu svoje tvrtke vodi radionice za djecu i odrasle kojima prenosi znanje o metodi fraktalnog crteža.

Sanela Grazia rođena je 1980. godine u Zagrebu. Završila je XVIII. jezičnu gimnaziju. Tijekom studija radi u obiteljskoj galeriji umjetnina. Nakon završenog Ekonomskog fakulteta u Zagrebu odlazi u inozemstvo gdje jedno vrijeme živi i radi. Kada postaje mama, intenzivnije se počinje baviti osobnim razvojem i pohađa razne radionice i tečajeve. Završava i školu za aromaterapeutkinju.  

Metodu fraktalnog crteža upoznaje i uči od Martine Kosec, a potom i od autorice te metode Tanzilije Polujahtove. Radi kao aromateraputkinja i održava radionice za djecu kojima uz razumijevanje, podršku i individualnim pristupom prenosi znanje o crtanju fraktalnih crteža. Zajedno s obitelji putuje, istražuje, crta, piše i igra se.